Početak nove školske godine djeci donosi puno promjena. Nova rutina, više buke, nova očekivanja, duže sjedenje i manje prilika za kretanje mogu biti zahtjevni.
Za mnogu djecu žvakanje je jedan od načina na koji se lakše nose s podražajima i svakodnevnim zahtjevima. Potreba za žvakanjem zato se često pojačava upravo u razdobljima kada je dijete pod većim opterećenjem.
Ovo je pet znakova na koje vrijedi obratiti pažnju.
1. Olovke, kemijske i rukavi stalno su izgrizeni
Ovo je obično najlakše primijetiti. Na olovkama i kemijskim olovkama vide se tragovi zuba, rukavi imaju rupice, a ovratnici mogu biti rastegnuti ili izgrizeni.
Ako dijete nema žvakalicu, često će posegnuti za onim što mu je najbliže. To može biti gumica, čep kemijske, rukav, vezica od hudice ili slamka boce. Žvakalica je izrađena upravo za tu namjenu i sigurnija je alternativa predmetima koji nisu namijenjeni žvakanju.
Praktično rješenje može biti nastavak za olovku koji je djetetu uvijek pri ruci ili žvakalica koja se nosi oko vrata ako najčešće žvače ovratnike i rukave.
2. Žvakanje ili vrpoljenje pojačavaju se tijekom promjena
Ponekad nije najvažnije događa li se žvakanje, nego kada se događa.
To može biti između školskih sati, pri ulasku u bučnu blagovaonicu, tijekom vježbe evakuacije, prije testa ili na putu do škole.
Ako se potreba za žvakanjem ili vrpoljenjem povećava upravo tijekom promjena i nepredvidivih situacija, moguće je da dijete na taj način pokušava lakše podnijeti situaciju i smiriti se.
Uz žvakalicu mogu pomoći i druge jednostavne prilagodbe. Primjerice, nošenje ruksaka tijekom prolaska hodnikom nekim učenicima pruža dodatni pritisak koji im odgovara. Ako su gužva i prijelazi između učionica posebno zahtjevni, može se razgovarati s učiteljem o tome da dijete bude prvo ili posljednje u redu ili, ako je moguće, da iz učionice izlazi nekoliko minuta ranije ili kasnije.
3. Najteže je mirno sjediti i koncentrirati se
Nekoj djeci najveći je izazov upravo sjedenje za stolom i održavanje koncentracije. Ustaju, vrpolje se ili stalno traže nešto što bi držala ili grickala.
Ponavljajući pritisak na čeljust nekim osobama djeluje umirujuće, pa žvakalica ili nastavak za olovku mogu olakšati sjedenje i koncentraciju.
Ako dijete jednostavno treba više kretanja, može pomoći kratka aktivnost poput dijeljenja papira ili skupljanja mapa. Ponekad i mala količina kretanja olakša sljedeći period sjedenja.
Za vrijeme sjedenja može se isprobati i jednostavna aktivnost. Dijete može primiti bočne strane stolice i pokušati je povući prema gore ili se snažno pritisnuti prema dolje, bez ustajanja, tijekom desetak ili dvadesetak sekundi.
Kod pisanja nekim učenicima može odgovarati i otežana olovka jer daje ruci više povratnih informacija.
4. Grickanje noktiju, prstiju ili zglobova prstiju
Grickanje noktiju i prstiju ponekad je čak češće od žvakanja olovaka ili odjeće jer su prsti uvijek dostupni. Koža oko noktiju pritom može postati bolna i osjetljiva, a nelagoda s vremenom može postati dodatna smetnja.
Ako dijete grize nokte, može se pokušati s tanjom žvakalicom. Ako češće grize prste, praktičnija može biti duga i uska žvakalica. Cilj je odabrati oblik koji što bolje odgovara onome što dijete inače pokušava žvakati.
5. Žvakanje mu očito pomaže da se smiri
Ako nakon teškog trenutka dijete posegne za žvakaćom gumom, hrskavom hranom, ledom ili rukavom i nakon toga djeluje smirenije, to je korisna informacija.
To može značiti da je već pronašlo nešto što mu odgovara, ali taj način možda nije uvijek praktičan ili dopušten u učionici.
Važno je znati i da potreba za žvakanjem može varirati ovisno o razini stresa. Teži tjedan u školi može zato značiti i izraženiju potrebu za žvakanjem.
Nekoliko praktičnih savjeta za školu
Dobro je žvakalicu uključiti u jutarnju rutinu prije nego što potreba za žvakanjem postane izražena. Tako postaje dio svakodnevnih stvari koje dijete nosi sa sobom, poput cipela ili ruksaka.
Ako dijete zaboravlja koristiti žvakalicu, korisno ga je dosljedno podsjećati istom kratkom rečenicom. Dobro je da isti način podsjećanja koriste učitelj, asistent i članovi obitelji.
Učitelju je također korisno objasniti čemu žvakalica služi i zašto je dijete koristi. U kutiju za užinu mogu se dodati namirnice koje zahtijevaju više žvakanja, poput mrkve, jabuke ili pereca. Sličan učinak može imati i pijenje gušćih napitaka kroz slamku.
Žvakalicu treba redovito pregledavati i zamijeniti čim se pojave znakovi oštećenja ili pucanja. Roditelji i stručnjaci trebaju procijeniti je li određena žvakalica prikladna za dijete i osigurati nadzor kada je potreban.
Kada razgovarati s radnim terapeutom ili logopedom?
Žvakalica je samo jedan od mogućih alata.
Ako je potreba za žvakanjem toliko izražena da ometa školski dan ili se uz nju pojavljuju i druge teškoće, primjerice teškoće s mirnim sjedenjem, osjetljivost na buku, snažne reakcije na promjene ili teškoće s teksturama hrane, korisno je razgovarati s radnim terapeutom ili logopedom.
Stručnjak može sagledati cijelu situaciju i predložiti pristup prilagođen konkretnom djetetu.
ARK žvakalice u različitim oblicima i razinama tvrdoće možete pronaći na www.inc.hr.
Izvor: ARK Therapeutic, 5 Signs a Chew Tool Might Help at School, 28. 7. 2026. Tekst je preveden i sadržajno prilagođen prema izvornom članku ARK Therapeutic.